Povratak na osnovnu stranu
Projekat: Obnova vlasništva

Sadržaj:


1.Pristup efikasnom rešavanju vracanja bespravno oduzete imovine
 
Osnovni koncept:

-predmet i cilj
-realizacija
-efekti
-glavna napomena


Inicijativa i kampanja za donošenje:

2.Uredba o privremenom obustavljanu prometa nepokretnosti koje su prešle u državnu i društvenu svojinu oduzimanjem po osnovu konfiskacije, sekvestracije, nacionalizacije, agrarne reforme i eksproprijacije bez naknade [
HTML] [PDF]

3. Zakon o vracanju neopravdano oduzete imovine i obeštecenju
 Osnovna načela [HTML] [PDF]


1. Pristup efikasnom rešavanju vracanja bespravno oduzete imovine - osnovni koncept

 Predmet i cilj  

Svrha ovog projekta je efikasno rešavanje problema vracanja i nadoknade nepokretne imovine koja se u ovom trenutku ne može jednostavno vratiti u fizickom obliku. Ovo se prvenstveno odnosi na porušene objekte i one nepokretnosti (stanove) koji se u ovom momentu nalaze u posedu fizickih lica koja su stekla odredena prava zakonskim putem te se ista moraju razrešiti na teret države.
Ovim projektom mogao bi biti rešen i problem vlasnickih stanova opterecenih stanarskim pravom.
U Srbiji je Zakonom o nacionalizaciji iz 1958. godine oduzeto 70.000 stanova, od cega je 35.000 odmah izuzeto iz nacionalizacije, vraceno vlasnicima i optereceno stanarskim pravom. 35.000 je ostalo nacionalizovano, što je najmasovnije oduzimanje što se tice stambenog prostora. Sudbina i jedne i druge kategorije stanova bila je slicna. Po unutrašnjosti zemlje takve zgrade su masovno rušene tako da je njihov koncentrat u Beogradu. Kada su u pitanju stanovi u privatnom vlasništvu koji su optereceni stanarskim pravom po zvanicnoj statistici iz 1994. godine njihov broj je bio 8.800 od cega je 6.600 bilo u Beogradu, a ostalo u drugim mestima Srbije (2.200). Po nekim skorijim procenama broj takvih stanova u Beogradu nije veci od 3.000. Razlog ovom smanjenju je dalje rušenje takvih objekata, ali i prodaja neuseljivih stanova koje su potom novi vlasnici raseljavali. Od nacionalizovanih stanova znatan broj je pripadao zadužbinama i legatima te nije mogao biti predmet prodaje, a ako je kojim slucajem bio prodat to je cinjeno kršenjem zakona. S toga se procenjuje da oduzetih prodatih stanova u Srbiji ima oko 12.000. Iz svega recenog sledi da je potreba za izgradnjom stambenog prostora 12.000 + 3.000 = 15.000 stanova prosecne velicine 70 m2
.

[početak]

 Realizacija
 

Za potrebe realizacije ovog projekta potrebno je formirati poseban fond kojim bi upravljao Upravni odbor sacinjen od predstavnika Države i originalnih vlasnika oduzete imovine udruženih u Ligu za zaštitu privatne svojine i ljudskih prava, oformljen na paritetnoj osnovi.
Vlasnici gradevinskog zemljišta i nepokretnosti koje su urbanistickim planom predvidene za rušenje (a prethodno vracene u naturalnom obliku) udruženi u LIGU i po svojoj sopstvenoj volji, uneli bi u fond svoje nepokretnosti kao osnov za dobijanje hipotekarnih kredita od stranih banaka.


[početak]

 Efekti
 

Na ponudenim lokacijama (prvenstveno najatraktivnijim) gradilo bi se po uslovima predvidenim urbanistickim planom. Za svaki izgradeni m2 stambenog ili poslovnog prostora potrebno je oko 1000 DEM (ukljucujuci i placanje komunalnih usluga), a tržišna vrednost izgradenog stambenog prostora je 2.500 - 3.000 DEM, dok je poslovni prostor 6.000 DEM i više po 1 m2 (cene nepokretnosti u Beogradu). Dakle, za 1.000 DEM kroz izgradnju bi se stvorila vrednost u proseku od 4.500 DEM. Ukoliko se prednost dâ poslovnom prostoru profit bi bio veci.
U zavisnosti od vrednosti zemljišta i eventualnih porušenih objekata i velicine novoizgradenog zdanja, vlasnik istih bi u nadoknadu dobio izgraden prostor na svojoj lokaciji po unapred potpisanom ugovoru (10 - 30% od novoizgradenog objekta), 20% bi bilo ponudeno na prodaju u cilju vracanja kredita ili obnove ciklusa gradnje, tako da bi 50 - 70% ostalo za rešavanje pitanja povracaja oduzete imovine.
Ukoliko bi ovaj projekat obuhvatio i raseljavanje stanara koji imaju stanarska prava u privatnim stanovima, stanari bi morali da participiraju u ceni stana ako žele da postanu vlasnici novoizgradenih stanova, a njihovo ucešce u ceni stana bilo bi umanjeno za vrednost stanarskog prava koja poseduju. Njihova participacija bi uvecala finansijsku vrednost fonda.
Na ovaj nacin - pokretanjem gradevinske operative stvorili bi se uslovi za multiplikovanje privredne aktivnosti i porast zaposlenosti u zemlji.
Projekat nudi izuzetno kvalitetnu kompenzaciju za spornu imovinu oko koje bi se lako dogovorili originalni vlasnici i otkupci stanova. Pri svemu treba voditi racuna da su od originalnih vlasnika oduzimana celokupna imanja sa zemljištem, a da su otkupci stanova otkupljivali samo stambeni prostor te je vrednost kojom bi njih trebalo obeštetiti znatno manja.

[početak]

 Glavna napomena
 

Preduslov za realizaciju ovog projekta je zabrana prometa imovine oduzetog porekla do donošenja Zakona o vracanju nepravedno oduzete imovine i obeštecenju da bi se
1) kolicina imovine za obeštecenje svela na minimum, i
2) stvorio dovoljan fond privatnih nepokretnosti na osnovu kojih bi se uzimali hipotekarni krediti za izgradnju.
U smislu tacke 1) iz prethodnog stava, kroz Zakon o ekstra profitu Država bi od obaveznika placanja mogla povratiti nepokretnu imovinu koju su isti stekli putem privilegovanih položaja (uzurpirali) i koja kao takva podleže reviziji vlasništva. Vracanjem u državni posed takva imovina postaje oslobodena za fizicki povracaj (lokali, poslovni prostor i sl.). Na kraju, ali ne i po važnosti, podsecamo da je glavni preduslov za uspešno rešenje procesa restitucije precizna evidencija imovine koja mora biti predmet posebnog zakona.


[početak]


2. Uredba
o privremenom obustavljanu prometa nepokretnosti koje su prešle u državnu i društvenu svojinu oduzimanjem po osnovu konfiskacije, sekvestracije, nacionalizacije, agrarne reforme i eksproprijacije bez naknade

 
Član 1.

Zabranjuje se promet nepokretnosti koje su vlasnicima oduzete od strane države, a u korist opštenarodne,državne i društvene svojine,primenom propisa o konfiskaciji, sekvestraciji, nacionalizaciji, agrarnoj reformi i eksproprijaciji bez naknade.
Zabranom prometa nepokretnosti u smislu stava 1. ovog clana smatra se otudjenje, zakup, hipotekarno opterecenje, zaloga, poklon ili bilo koja druga pravna radnja, teretni ili besteretni pravni posao sa ovom imovinom.
Član 2.

Zabrana iz člana 1. ove uredbe odnosi se na:
1) organe Republike Srbije, i organe autonomne pokrajine i lokalne samouprave za nepokretnosti u državnoj svojini nad kojima imaju pravo upravljanja, korišcenja i raspolaganja;
2) pravna lica (društvena preduzeca, javna preduzeca, akcionarska društva, državna i privatna preduzeca i sva druga pravna lica koja su kao takva registrovana u privrednom sudu) za nepokretnosti u društvenoj i državnoj svojini nad kojima imaju pravo upravljanja, korišcenja i raspolaganja;
3) fizicka lica za nepokretnosti koje su stekli po osnovu prava trajnog korišcenja, stanarskog prava ili zakupa na neodredjeno vreme.
Član 3.

Zabrana prometa nepokretnosti važi do dana stupanja na snagu zakona o povracaju imovine i obeštecenju vlasnika oduzete imovine.
Član 4.


Ova uredba stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".


[početak]

3. Zakon o vraćanju neopravdano oduzete imovine i obeštecenju - osnovna načela

Sadržaj:

Glava I

Glava II
Prava korisnika povracaja ili obeštecenja

Glava II
I
Postupak povraćaja ili obeštećenja

Glava IV
1) Stambene zgrade, stanovi i poslovne prostorije
2) Gradjevinsko zemljište
3) Poljoprivredno i šumsko zemljište
4) Preduzeca
5) Samostalni fondovi i udruženja
6) Povracaj štednih uloga

Tekst predloga zakona u PDF formatu

Glava I

 Osnovne odredbe
 

Član 1.
Predmet zakona

Ovim zakonom ureduju se uslovi, nacin i postupak vracanja neopravdano oduzete imovine koja je prešla u opštenarodnu, državnu, društvenu ili zadružnu svojinu (u daljem tekstu: državna svojina) oduzimanjem prava svojine od ranijjeg vlasnika, fizickog ili pravnog lica, sekvestracijom, konfiskacijom, nacionalizacijom i eksproprijacijom bez naknade, na osnovu pojedinacnog akta nadležnog organa, primenom nekog od propisa navedenih u clanu 2. ovog zakona ili nekog drugog propisa, kao i uslovi, nacin i postupak ostvarivanja prava na obeštecenje u slucajevima kada restitucija nije moguca.
Odredbe ovog zakona primenice se i na sticanje prava svojine, odnosno obeštecenje za imovinu koja je prešla u državnu svojinu:
- na osnovu pravnohg posla prilikom cijeg zakljucenja nije postojala slobodna volja vlasnika za odricanje ili ustupanje;
- oduzimanjem bez pravnog osnova i
- oduzimanjem uz naknadu koja ne prelazi 1/2 vrednosti imovine (oštecenje preko polovine).

Član 2.
Propisi na osnovu kojih je imovinsko pravo neopravdano prešlo
u opštenarodnu, državnu, društvenu odnosno zadružnu svojinu

Ovaj zakon ce se primeniti u slucajevima kada je imovina prešla u državnu svojinu na osnovu sledecih propisa:
(1) Odluka AVNOJ-a o prelazu u državnu svojinu neprijateljske imovine, o državnoj upravi nad imovinom neprisutnih lica i sekvestru nad imovinom koju su okupatorske vlasti prisilno otudile (Službeni list DFJ, br. 26/45),
(2) Odluka NKOJ o privremenoj zabrani vracanja kolonista u njihova ranija mesta življenja (Slu`beni list DFJ, br. 26/45),
(3) Odluka o ustanovi suda za sudenje zlocina i prestupa protiv srpske nacionalne casti (Službeni grasnik Srbije broj 1/45),
(4) Odluka o sudu za sušenje zlocina i prestupa protiv srpske nacionalne casti (Službeni glasnik Srbije, br. 3/45),
(5) Zakon o suzbijanju nedopuštene špekulacije i privredne sabotaže (Službeni list DFJ, br. 26/45),
(6) Zakon o zabrani izazivanja nedopuštene nacionalne, verske, rasne (plemenske) mržnje i razdora (Službeni list DFJ, br. 36/45),
(7) Zakon o zaštiti i upravljanju narodnom imovinom (Službeni list DFJ, br. 39/45),
(8) Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji (Službeni glasnik Srbije, br. 39/45 i 4/46),
(9) Zakon o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije (Službeni list DFJ, br. 40/45 i 70/45),
(10) Zakon o potvrdi i izmenama i dopunama zakona o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije (Službeni list FNRJ, br. 61/46)
(11) Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji (Službeni list DFJ, br. 64/45, Službeni list FNRJ, br. 24/46, 101/47, 105/48, 21/56, 55/57, 10/65),
(12) Zakon o postupanju sa imovinom koju su vlasnici morali napustiti u toku okupacice i imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njihovih pomagaca (Službeni list DFJ, br. 36/45),
(13) Zakon o potvrdi i izmenama i dopunama zakona o postupanju sa imovinom koju su vlasnici morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora i njihovih pomagaca (Službeni list FNRJ, br. 64/46, 105/46, 88/47 i 99/48),
(14) Zakon o oduzimanju državljanstva oficirima i podoficirima bivše jugoslovenske vojske koji nece da se vrate u otadžbinu i pripadnicima formacija koje su služile okupatoru i odbegle u inostranstvo (Službeni list DFJ, br. 66/45, Službeni list FNRJ, br. 86/46),
(15) Zakon o krivicnim delima protiv naroda i države (Službeni list DFJ, br. 66/45, Službeni list FNRJ, br. 86/46),
(16) Zakon o suzbijanju nedopuštene trgovine, špekulacije i privredne sabotaže (Službeni list FNRJ, br. 56/46, 74/46),
(17) Zakon o prelasku u državnu svojinu neprijateljske imovine i o sekvestraciji nad imovinom odsutnih lica (Službeni list FNRJ, br. 63/46, 74/46),
(18) Zakon o zaštiti opštenarodne imovine i imovine pod upravom države (Službeni list FNRJ, br. 86/46),
(19) Zakon o reviziji dodeljivanja zemlje kolonistima i agrarnim interesentima u AKMO (Službeni list FNRJ, br. 89/46),
(20) Zakon o nacionalizaciji privatnih privrednih preduzeca (Službeni list FNRJ, br.98/46, 35/48),
(21) Uredba o arondaciji zemljišta poljoprivrednih dobara (Službeni list FNRJ, br. 99/46),
(22) Zakon o ustupanju napušteog zemljišta kolonista u AKMO (Službeni list NRS, br. 9/47),
(23) Osnovni zakon o eksproprijaciji (Službeni list FNRJ, br. 28/47), ako korisnici prava na povracaj ili obeštecenje nisu kao naknadu dobili drugu nepokretnost,
(24) Krivici zakonik (Službeni list FNRJ, br. 14/53), izuzev glave XII,
(25) Uredba o imovinskim odnosima i reorganizaciji seljacke radne zadruge (Službeni list FNRJ, br. 14/53),
(26) Zakon o poljoprivrednom zemljišnom fondu opštenarodne imovine i o dodeljivanju zemlje poljoprivrednim organizacijama (Službeni list FNRJ, br. 22/53),
(27) Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i gradevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ, br. 52/58),
(28) Osnovni zakon o iskorišcavanju poljoprivrednog zemljišta (Službeni list FNRJ, br. 43/59, 53/62, Službeni list SFRJ, br. 10/65, 25/65, 12/67, 14/70),
(29) Osnovni zakon o postupanju sa eksproprisanim i konfiskovanim šumskim posedima (Službeni list FNRJ, br. 61/46),
(30) Zakon o oduzimanju ratne dobiti stecene za vreme neprijateljske okupacije (Službeni list DFJ, br. 36/45),
(31) Zakon o potvrdi i izmenama i dopunama zakona o oduzimanju ratne dobiti stecene za vreme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ, br. 52/46),
(32) Zakon o državljanstvu (Službeni list DFJ, br. 64/45 i Dlužbeni list FNRJ, br. 105/48),
(33) Zakon o agrarnoj reformi i unutrašnjoj kolonizaciji (Službeni glasnik NRS, br. 5/48, 1/49 i 34/56),
(34) Zakon o likvidaciji agrarne reforme vršene do 6. aprila 1941. godine na velikim posedima u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini (Službeni glasnik NRS, br. 9/47 i 58/54).

[sadrzaj]

Korisnik i obveznik prava na povraćaj ili obeštecenje
 


Član 3.
Korisnik prava na povraćaj oduzetog ili obeštećenje

Kad je predmet oduzimanja bila imovina fizickog lica, korisnik prava na povracaj ili obeštecenje (u daljem tekstu: korisnik) je fizicko lice, vlasnik imovine u momentu oduzimanja, koji isounjava ovim zakonom propisane uslove.
Ako fizicko lice iz stava 1. ovog clana nije u životu u momentu stupanja na snagu ovog zakona, pravo na povracaj ili obeštecenje prelazi na naslednike.
Naslednikom prava na povracaj ili obeštecenje smatra se lice koje je ostavinskim rešenjem oglašeno za naslednika lica koje bi po ovom zakonu imalo pravo na povracaj ili obeštecenje, odnosno naslednici ovog lica po pravu predstavljanja.
Ukoliko fizicko lice iz stava 1. ovog clana nije u životu u momentu stupanja na snagu ovog zakona, a ne postoji ostavinsko rešenje kojim je utvrdeno ko su njegovi naslednici, zato što ostavinski postupak nije voden ili je obustavljen ili iz nekog drugog razloga, svako od lcica koja po Zakonu o nasledivanju mogu biti pozvana na nasledivanje ima pravo da traži pokretanje postupka povracaja ili obeštecenja u skladu sa ovim zakonom.
U slucaju da se kao korisnik prava na povracaj ili obeštecenje pojavljuje lice koje nasleduje po testamentu, pravo na povracaj ili obeštecenje imace legatar u skladu sa legatom, a testamentalni naslednik do visine udela odredenog testamentom.
U slucaju da je predmet oduzimanja bila imovina pravnog lica, korisnici prava na povracaj ili obeštecenje su fizicka lica - njihovi osnivaci, ili fizicka lica - osnivaci pravnih lica koja su osnivaci pravnih lica cija je imovina oduzeta odnosno njihovi naslednici.
Fizicka lica iz prethodnog stava su: udelnicari kod društava sa ogranicenom ili neogranicenom solidarnom odgovornošcu, akcionari kod akcionarskih društava, ortaci kod ortackih društava, komplementari kod komanditnih društava, osnivaci nezavisnih fondova i udruženja. Svako od navedenih lica odnosno njegov naslednik ima pravo na povracaj odnosno obeštecenje proporcionalno velicini svog udela, broju akcija ili ulogu u fondu ili udruženju na dan prelaska imovine pravnog lica u opštenarodnu, državnu, društvenu ili zadružnu svojinu.
Korisnik prava na povracaj ili obeštecenje može biti i verska organizacija ili zajednica. Verska organizacija ili zajednica ostvaruje pravo na povracaj na isti nacin kao i fizicko lice.
Imovina zadužbina i drugih nekomercijalnih pravnih lica koja je po bilo kom osnovu prešla u opštenarodnu, državnu, društvenu ili zajednicku svojinu na osnovu ovog zakona dobija status predviden osnivackim aktom i statutom.

Član 4.
Obveznici prava na povraćaj ili obeštećenje

Obveznik povracaja ili obeštecenje je Savezna Republika Jugoslavija, ako je do neopravdanog oduzimanja imovine došlo na osnovu saveznog propisa ili nezakonitim aktom saveznog organa, a Republika Srbija ili Republika Crna Gora, ako je oduzimanje izvršeno na osnovu republickog propisa ili radnjom republickog organa.
Obveznik povracaja ce biti Federacija ili Republika, ako je oduzeta stvar ili pravo u njenoj svojini, bez obzira ko je i po kom osnovu izvršio oduzimanje a ispunjeni su uslovi za povracaj ili obeštecenje po ovom ili nekom drugom zakonu.
Kada je predmet vracanja stvar koja je u svojini nekog fizickog ili pravnog lica, obavezu na povracaj, u skladu sa zakonom, ima to lice.
Fizicko ili pravno lice koje vraca stvar u skladu sa prethodnim stavom ima pravo na naknadu njene vrednosti od lica odredjenog stavom 1 ovog clana, ako je pravo na tu stvar steklo punovažnim teretnim pravnim osnovom, nasledivanjem od lica koje je stvar steklo punovaž`nim teretnim pravnim osnovom ili na osnovu propisa o agrarnoj reformi.
Alternativa za clan 4:
Obveznik prava na povracaj ili obeštecenje za oduzetu imovinu je:
- Republika Srbija i SR Jugoslavija za imovinu u državnoj svojini na kojoj imaju pravo upravljanja, korišcenja i raspolaganja državni organi;
- Organi autonomne pokrajine i lokalne samouprave za imovinu u državnoj svojini na kojoj imaju pravo upravljanja, korišcenja i raspolaganja;
- Pravna lica (društvena preduzeca, javna preduzeca, akcionarska društva, državna i privatna preduzeca i sva druga pravna lica koja su kao takva registrovana u privrednom sudu) za imovinu u društvenoj i državnoj svojini na kojoj imaju pravo upravljanja, korišcenja i raspolaganja;
- Republika Srbija za nepokretnosti (stambene zgrade, stanovi, poslovni prostor) koje su prešle u svojinu fizickih lica putem otkupa;
- Republika Srbija za nepokretnosti (stanovi) koje koriste fizicka lica kao zakupci na neodredeno vreme u smislu Zakona o stanovanju;
- Republika Srbija za obradivo poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljište koje je prešlo u svojinu fizickih lica na osnovu propisa o agrarnoj reformi i kolonizaciji.

Član 5.
Predmet povraćaja odnosno obeštećenja

Predmet prava na povracaj odnosno obeštecenje mogu biti:
(1) stvar, nepokretna ili pokretna, osim stvari koje su posebnim zakonom predvidjene kao stvari koje se ne vracaju;
(2) imovinske celine, u slucajevima da je oduzeta imovina ili udeo u imovini (konfiskacija imovine, oduzimanje naslednog dela i sl.);
(3) imovina pravnih lica.

Alternativa za stav 1. clana 5:
Na osnovu ovog zakona priznaje se pravo na povracaj ili obeštecenje za sledecu imovinu:
(1) stambene zgrade, stanovi i poslovne prostorije;
(2) gradevinsko zemljište;
(3) poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljište;
(4) preduzeca;
(5) pokretne stvari


Predmet povracaja ili obeštecenja mogu biti i imovinska prava koja su u momentu oduzimanja postojala na oduzetoj stvari ili imovinskoj celini u korist lica koja nisu vlasnici, ako imalac nije dobio pravicnu naknadu i ako se to ne protivi prirodi tog prava.

Član 6.
Obim povraćaja ili obeštećenja

Pravo na povracaj ili obeštecenje ostvaruje se prema faktickom i pravnom stanju u kome je stvar ili imovinska celina bila u momentu pravosnažnosti pojedinacnog akta kojim je oduzimanje odredeno, odnosno u momentu oduzimanja državine ako je do njega došlo bez donošenja pojedinacnog upravnog ili sudskog akta, a u visini tržišne vrednosti u momentu pravosnažnosti rešenja o povracaju ili obeštecenju.

[sadrzaj]


Glava II

 Prava korisnika povracaja ili obeštecenja
 


Član 7.
Povraćaj i obeštećenje

Korisnik ima pravo na povracaj oduzete imovine u naturalnom obliku (naturalna restitucija).
Kad naturalna restitucija nije moguca iz faktickih ili pravnih razloga (uništenje stvari, promena namene, ili bi takav povracaj bio skopcan sa znatnijom štetom ili troškovima koji prevazilaze vrednost objekta vracanja, korisnik ima pravo:
(1) na imovinu iste vrste i približnih osobina i vrednosti, uz dopunu naknade u novcu ili drugim vrednositma ili placanje razlike u vrednostima, ako se vrednost oduzete i vracene imovine ne podudaraju;
(2) na novcanu naknadu u visini tržišne vrednosti imovine u momentu pravosnažnosti rešenja o povracaju ili obeštecenju, a prema stanju te imovine u vrene oduzimanja;
(3) naknadu u obliku udela u društvu ili akcijama preduzeca;
(4) naknadu u obliku obveznica ili drugih kvalitetnih hartija od vrednosti, za ciju naplativost garantuje država.
U svakom pojedinacnom slucaju povracaja ili obeštecenja mora se poštovati redosled navedenih nacina povracaja ili obeštecenja, osim ako je posebnim zakonom drugacije odredeno.

Član 8.
Visina i nacin obeštecenja

Visina i nacin isplate novcanog obeštecenja ili obeštecenja u obliku hartija od vrednosti utvrduje se u visini tržišne vrednosti oduzete imovine na dan pravosnažnosti rešenja o obeštecenju ili isplate, a prema stanju te imovine u vreme oduzimanja.
Korisnik i obveznik isplate obeštecenja mogu visinu i nacin isplate urediti sporazumom. Ovaj sporazum, zakljucen u pismenom obliku, ima snagu sudskog poravnanja.
Ako se obeštecenje daje u obliku hartija od vrednosti, za naplativost glavnice i kamate, u visini opšteg porasta cena na malo, garantuje država.

Član 9.
Obeštećenje u obveznicama

Obveznice kojima se vrši obeštecenje korisnika denacionalizacije u slucaju kada nije moguce neposredno vracanje stvari i imovinskih celina izdaje obveznik vracanja i glase na iznos u DEM, a isplacuju se u dinarima po zvanicnom kursu, osim ukoliko je zvanicni kurs niži od tržišnog kursa za više od 10%, kada se isplacuje prema tržišnom kursu.
Isplata se vrši iz opštih budžetskih sredstava.
Obveznice se amortizuju u jednakim polugodišnjim iznosima, zajedno sa pripadajucom kamatom.

Član 10.
Procena vrednosti

Procenu vrednosti stvari ili imovinske celine vrše ovlašceni procenjivaci u skladu sa metodologijom koju propiše Agencija za procenu imovine.

[sadrzaj]


Glava III

 Postupak povraćaja ili obeštecenja
 


Član 11.
Organi postupka

U postupku povracaja i obeštecenja ucestvuju:
(1) komisije za sprovodenja postupka povracaja ili obeštecenja;
(2) redovni sudovi;
(3) Agencija za procenu imovine.
Državni organi i organizacije dužni su da organima iz stava 1. ovog clana dostave sve tražene podatke i dokumenta, bez naknade.


Član 12.

Prvostepena komisija za sprovodenje postupka povracaja ili obeštecenja obrazuje se za svaku opštinu na teritoriji Republike i sastoji se od predsednika i cetiri clana koji imaju zamenike.
Za predsednika komisije imenuje se sudija, a za clanove komisije geodetski strucnjak, predstavnik udružanja bivših vlasnika i dva predstavnika skupštine opštine.
Strucme i administrativne poslove za portrebe prvostepene komisije obavlja organ uprave nadležan za imovinsko-pravne poslove.
Drugostepena komisija za sprovodenje postupka povracaja ili obeštecenja je Republicka komisija koja se sastoji od tri clana i tri zamenika koji se imenuju iz reda sudija.
Clanove i zamenike prvostepene i drugostepene komisije imenuje Vlada na predlog resornog ministarstva.


Član 13.
Pokretanje i tok postupka

Strankama u postupku smatraju se korisnik, odnosno njegov naslednik i obveznik povracaja ili obeštecenja.
Postupak se pokrece na zahtev korisnika koji se podnosi prvostepenoj komisiji prema mestu gde se nalazi imovina koja je predmet postupka.
Zahtev iz stava 1. ovog clana može se podneti u roku od 5 (pet) godina od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Zahtev iz stava 1. ovog clana sadrži:
- podatke o podnosiocu zahteva;
- podatke o imovini koja je predmet povracaja ili obeštecenja i
- pravni osnov oduzimanja imovine.
Uz zahtev se prilaže:
- za korisnika - izvod iz maticne knjige rodenih;
- za naslednike - izvod iz maticne knjige umrlih ili rešenje o proglašenju nestalog lica umrlim (za korisnika), dokaz o srodstvu sa korisnikom (izvod iz maticne knjige rodenih), pravosnažno rešenje o nasledivanju ili testament, ukolikio postoje;
- izvod oz zemljišnih i drugih javnih knjiga za nepokretnosti koje su predmet povracaja ili obeštecenja;
- pojedinacni akt na osnovu kojeg je izvršeno oduzimanje (sudska presuda, rešenje nadležnog organa ili drugi odgovarajuci akt);
- druge isprave i dokazi kojima se dokazuje osnovanost zahteva, ako tekvi postoje.
Ukoliko podnosilac zahteva ne raspolaže dokumentacijom iz stava 4. ovog clana, komisija je dužna da dokumentaciju pribavi po službenoj dužnosti.

Član 14.

Postupak se sprovodi po odredbama Zakona o opštem upravnom postupku (Službeni list SRJ, br. 33/97).
Po sprovedenom postupku prvostepena komisija donosi rešenje o povracaju ili obeštecenju, ako su ispunjeni uslovi propisani ovim yakonom.
Rešenje iz stava 2. ovog clana sadrži:
- podatke o korisniku, odnosno njegovom nasledniku kome se utvrduje pravo na povracaj ili obeštecenje;
- podatke o imovini koja je predmet povracaja ili obeštecenja;
- nacin, rokove i obveznike povracaja kod naturalne restitucije;
- visinu obeštecenja, obveznike obeštecenja i nacin i rokove u kojima ce se obeštecenje sprovesti.
Prvostepena komisija odbija zahtev ako nade da nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi za povracaj ili obeštecenje.
Ako više lica podnese zahtev za povracaj ili obeštecenje povodom iste imovine, komisija ce ih uputiti na parnicu.


Član 15.

Protiv rešenja prvostepene komisije pravo žalbe imaju podnosilac zahteva, obveznik povracaja ili obeštecenja i republicki javni pravobranilac, ako nade da je recenjem povreden zakon u korist fizickog ili pravnog lica, a na štetu javnog interesa.
Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostavljanja rešenja, prvostepenoj komisiji.
Ako nade da je podnete žalba dopuštene, blagovremena i izjavljena od ovlašcenog lica, prvostepena komisija žalbu sa spisima predmeta dostavlja drugostepenoj komisiji.


Član 16.

Protiv rešenja drugostepene komisije kojim se žalba u celini ili delimicno odbija može se povesti upravni spor, u skladu sa Zakonom o upravnim sporovima (Službeni list SRJ, br. 46/96).


Član 17.

Prvostepena komisija je dužna da rešenje dostavi svim zainteresovanim licima i zemljišnoknjižnom sudu u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti rešenja.
Zamljišnoknjižni sud provodi promenu u zemljišnim knjigama po službenoj dužnosti.

Član 18.

Za sve podneske i sve rednje koje se vode po ovom zakonu ne placaju se troškovi postupka.

Član 19.

Agenciji za procenu imovine poveravaju se poslovi u vezi procene imovine i strucna i organizaciona pomoc u postupku povracaja ili obeštecenja.
Agenciju obrazuje Vlada Republike Srbije.
Organizacija i nacin rada Agencije ureduje se posebnim propisom.


[sadrzaj]


Glava IV

 1) Stambene zgrade, stanovi i poslovne prostorije
 


Član 20.
Predmet povraćaja ili obeštećenja

Predmet povracaja ili obeštecenja su:
(1) stambene zgrade i stanovi koji su pod uslovima predvidenim ovim zakonom iz privatne prešli u državnu svojinu;
(2) poslovne prostorije, pod uslovima iz tacke (1), ukoliko nisu bili u imovini trgovackih društava, samostalnih fondova ili udruženja.

Član 21.

Korisnik ima pravo na povracaj stambene zgrade, stana ili poslovne prostorije koji se u momentu stupanja na snagu ovog zakona nalaze u državnoj svojini.
Kad naturalna restitucija nije moguca usled uništenja zgrade, stana ili poslovne prostorije, promene namene nepokretnosti ili bi povracaj bio skopcan sa znatnom štetom ili troškovima koji prevazilaze vrednost imovine koja se vraca, korisnik ima pravo na obeštecenje u obliku stambene zgrade, stana ili poslovne prostorije istih ili slicnih osobina kao i oduzete.
Na zahtev korisnika, ili kada davanje druge zgrade, stana ili poslovnog prostora nije moguce u razumnom roku, obeštecenje se daje u novcu.
Visina novcanog obeštecenja odreduje se prema tržišnoj vrednosti zgrade, stana ili poslovnih prostorija na dan pravosnažnosti rešenja o obeštecenju. Iznos obeštecenja se umanjuje za vrednost kapitalnih ulaganja u zgradu, stan ili poslovni prostor ucinjenih od momenta oduzimanja do donošenja rešenja o obeštecenju, a uvecava, ako je tržišna vrednost umanjena usled propadanja zgrade koje je rezultat nedovoljnog održavanja.
Dužnik obeštecenja je Država, shodno Osnovnom zakonu o vracanju neopravdano oduzete imovine i obeštecenju.

Član 22.
Prava društvenog pravnog lica vlasnika zgrade,
stana ili poslovnog prostora

Društveno pravno lice, obveznik povracaja stambene zgrade, stana ili poslovnog prostora, koje je pravo korišcenja steklo punovažnim teretnim pravnim poslom, ima pravo na naknadu štete, u visini revalorizovane placene cene.
Revalorizacija se vrši primenom indeksa povecanja cena na malo.
Obveznik naknade štete je država.

Član 23.
Prava drugih korisnika

Lice koje na stambenoj zgradi ili stanu ima pravo zakupa stana u državnoj svojini proisteklo iz ranijeg stanarskog prava, ima pravo da mu se pod istim uslovima dodeli u zakup drugi odgovarajuci stan, ako se sa korisnikom ne sporazume o daljem korišcenju stana.
Obveznik iz stava 1. ovog clana je Država.


Član 24.
Stambena zgrada, stan ili poslovni prostor
u privatnoj svojini

Korisnik ima pravo da traži povracaj stambene zgrade, stana ili poslovnog prostora, ako se u momentu stupanja na snagu ovog Zakona nalaze u privatnoj svojini.
Ako je sadašnji vlasnik ili njegov pravni prethodnik stekao svojinu punovažnim teretnim pravnim poslom, korisnik denacionalizacije ima pravo na povracaj stvari, a sadašnji vlasnik ima pravo na obeštecenje shodno stavu 2 do 5 clana 21 ovog Zakona.


[sadrzaj]

 2) Gradevinsko zemljište
 


Član 25.

Pod gradevinskim zemljištem, usmislu ovog zakona, podrazumeva se zemljište na kome je u momentu oduzimanja postojala zgrada, zemljište koje je u tom momentu bilo predvideno za gradnju, kao i zemljište koje je oduzeto kao poljoprivredno ili šumsko, a na kome je kasnije izgraden gradevinski objekt ili je predvideno za gradnju.

Član 26.

Povracaj gradevinskog zemljiša

Gradevinsko zemljište se vraca korisniku, osim u sledecim slucajevima:
(1) ako se radi o putevima, ulicama, parkovima ili infrastrukturnim objektima u svojini javnih komunalnih preduzeca,
(2) ako zemljište koriste organi državne urpave;
(3) ako zemljište koriste državna (javna) preduzeca;
(4) ako se radi o zemljištu koje služi za korišcenje zdravstvenih, kulturnih ili prosvetnih objekata;
(5) ako se radi o zemljištu na kome se nalaze istorijski ili kulturni spomenici.

Član 27.
Obeštećenje

Za gradevinsko zemljište koje nije predmet povracaja iz razloga navedenih u prethodom clanu, korisnik ima pravo na obeštecenje u visini tržišše vrednosti zemljišta na dan donošenja rešenja o obeštecenju.
Dužnik obeštecenja je Država.

Član 28.
Neizgradjeno zemljište

Gradevinsko zemljište se, po pravosnažnosti rešenja o povracaju, vraca u svojinu i državinu korisniku ako na njemu nema objekata u svojini drugog pravnog ili fizickog lica.
Ako je na zemljištu izgraden objekt za cije je redovno korišcenje dovoljan deo gradevinske parcele, ostatak se vraca u svojinu i državinu korisnika, ako ovaj za to ima interes.

Član 29.
Zemljište na kome postoji
objekt drugog vlasnika

Ako se na zemljištu koje nije izuzeto od vracanja u svojinu nalazi objekt drugog pravnog ili fizickog lica, zemljšte se vraca u svojinu korisnika, a vlasnik objekta ima pravo da zemljište koristi kao zakupac, a zakupninu (rentu) odreduju sporazumno vlasnik zemljišta i zakupac.
Ako se sporazum ne postigne, ugovor o zakupu zamenjuje odluka Arbitražnog veca, koje imenuje Skupština Republike, u sastavu: jedan predstavnik Ministarstva zaduženog za urbanizam, jedan sudija Vrhovnog suda i jedan predstavnik udruženja ranijih vlasnika.
Zakup iz prethodog stava traje dok traje objekt, a najduže 99 godina od momenta njegove izgradnje. Ako pored glavnog, postoje i pomocni objekti, rok se racuna od izgradnje glavnog objekta. Ako na jednom zemljištu postoji više glavnih objekata, ono se deli na odgovarajuci broj parcela, a zakup svake traje najduže 99 godina od izgradnje objekta na toj parceli.
Arbitražno vece visinu zakupnine odreduje po prihodu od gradevinskog zemljišta koji se od takvog zemljišta može ostvariti na slobodnom tržištu.
Zakupnina pripada vlasniku zemljišta.
Visina zakupnine može biti promenjena, na zahtev svake od stranaka, u skladu sa promenjenim okolnostima, u istom postupku u kome je odredena.
Odluke Arbitražnog veca imaju snagu pravosnažnih upravnih odluka i protiv njih nije dozvoljeno voditi upravni spor, izuzev podizanja zahteva za vanredno preispitivanje sudske odluke i predloga za ponavljanje postupka koji se mogu uložiti u upravnom sporu.

Član 30.
Umanjenje rente

Vlasnik objekta ima pravo da od zakupnine (rente) oduzme iznos, revalorizovan indeksom cena na malo, koji je uložio u uredenje i opremanje gradevinskog zemljišta.

Član 31.
Privremene mere

Korisnik, na ciji zahtev nadležna Komisija pokrene postupak za vracanje ili obeštecenje, ima pravo da zahteva donošenje privremenih mera u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku, do okoncanja postupka povracaja ili obeštecenja.

Član 32.
Pravo preče gradnje

Korisnik, koji pokrene postupak za vracanje neizgradenog zemljišta, ima na tom zemljištu pravo prece gradnje.


[sadrzaj]

 3) Poljoprivredno i šumsko zemljište
 


Član 33.
Predmet vraćanja ili obeštećenja

Predmet vracanja je poljoprivredno ili šumsko zemljište koje je u opštenarodnu, državnu, društvenu ili zadružnu svojinu prešlo po nekom od osnova navedenom u ovom zakonu, a koje se u trenutku stupanja na snagu ovog zakona nalaze u istom režimu.
Ako je zemljište nakon oduzimanja pretvoreno u gradevinsko, na njegov povracaj ili obeštecenje primenice se odredbe ovog zakona koje se odnose na gradevinsko zemljište.
Ako je zemljište u trenutku oduzimanja bilo u svojini pravnih lica primenice se odredbe ovog zakona o imovini preduzeca, samostalnih fondova i udruženja.

Član 34.
Oblik povraćaja ili obeštećenja

Korisnik ima pravo na povracaj zemljišta koje se u trenutku donošenja ovog zakona nalazi u državnoj svojini.
Korisnik ima pravo na povracaj zemljišta koje se u trenutku donošenja ovog Zakona nalazi u privatnoj svojini, izuzev ako je u privatnu svojinu prešlo na osnovu pravila o agrarnoj reformi.

Član 35.
Prava sadašnjeg vlasnika

Ako se zemljište koje je predmet povracaja nalazi u privatnoj svojini vlasnik ima pravo na naknadu u obliku drugog zemljišta približnih kvaliteta, a ako to nije moguce u novcu, po tržišnoj vrednosti zemljišta na dan donošenja rešenja o povracaju.

Član 36.
Obeštećenje

Ako se ne vrši povracaj zemljišta, korisnik naknade ima pravo na obeštecenje. Oblik obeštecenja utvrduje se po redosledu predvidenom u clanu 7. ovog zakona.
Novcana naknada za poljoprivredno zemljište utvrduje se po tržišnoj vrednosti zemljišta na dan donošenja rešenja o obeštecenju.
Novcana naknada šumskog zemljišta utvrduje se po stanju u kome je to zemljište bilo na dan donošenja ovog Zakona, a po cenama na dan donošenja rešenja o obeštecenju.
Ako je šumsko zemlište od oduzimanja do stupanja na snagu ovog Zakona secom ili na drugi nacin bitno obezvredeno, novcana naknada se utvrduje prema stanju u kome je bilo u trenutku oduzimanja.


Član 37.

Povracaj poljopirvrednog zemljišta koje je u momentu pokretanja postupka povracaja pod letinom, izvršice se po pribiranju letine.
Ako je šumsko zemljšte nakon oduzimanja pretvoreno u poljoprivredno, vratice se u sadašnjem stanju.
Isto ce se postupiti ako je poljoprivredno zemljište u meduvremenu ulaganjem dobilo na vrednosti.
Ako je poljoprivredno zemljište nakon oduzimanja zaparloženo ili devastirano na drugi nacin, lice koje je koristilo zemljište u momentu donošenja rešenja o povracaju, ima obavezu naknade štete.


[sadrzaj]

 4) Preduzeća
 


Član 38.
Povraćaj preduzeća

Preduzece odnosno imovina preduzeca, koje je oduzeto, a bilo je u svojini fizickog lica, vraca se korisniku u svojinu, osim u sledecim slucajevima:

(1) ako se tehnicki ne može izdvojiti iz šireg privrednog ili infrastrukturnog kompleksa,
(2) ako bi kao posledica izdvajanja nastala znatna ekonomska šteta;
(3) ako je vrednost preduzeca porasla za najmanje 100% od momenta nacionalizacije, obracunato po metodu stalnih cena, a kao posledica državnih ili društvenih investicija.

Član 39.
Obeštećenje

Korisnik koji nema prava na povracaj preduzeca, potražuje obeštecenje.

Obeštecenje se vrši uspostavljanjem udela na kapitalu predmetnog preduzeca, a ako to nije moguce udela jednake vrednosti u slicnom preduzecu, novcanoj naknadi ili sigurnim hartijama od vrednosti, prema odredbama clana 7. ovog zakona.

Član 40.
Obeštecenje pored povraćaja
i delimični povraćaj

Ako je predmet povracaja preduzece odnosno imovina preduzeca cija je vrednost bitno smanjena u odnosu na vrednost u momentu oduzimanja, korisniku pripada naknada za razliku u vrednosti.
Naknada iz stava 1. ovog clana vrši se udelom odgovarajuce vrednosti u slicnom preduzecu, novcanom naknadom ili sigurnim hartijama od vrednosti.
Ako je predmet vracanja preduzece odnosno imovina preduzeca cija je vrednost bitno porasla u odnosu na vrednost u momentu oduzimanja zbog kasnijih ulaganja, korisnik je dužan, po sopstvenom izboru, da plati razliku u vrednosti ili da ustupi državi udeo u svojini na preduzecu u vrednosti utvrdene razlike.
Placanje razlike iz stava 3. ovog clana korisnik može obaviti u najviše 60 jednakih rata.

Član 41.
Povraćaj preduzeća u slučaju više korisnika

Ako je oduzeto preduzece bilo u vlasništvu više pravnih ili fizickih lica, povracaj se vrši uspostavljanjem udela fizickih lica - ranijih vlasnika ili osnivaca pravnog lica koje je osnivac oduzetog preduzeca, na postojecem državnom ili društvenom preduzecu, koje je bilo predmet oduzimanja ili je njegov pravni sledbenik, a u skladu sa clanovima 38. i 39. ovog zakona.
Velicina udela svakog korisnika odgovara njegovom ucešcu u trenutku oduzimanja.

Član 42.
Način i visina obeštećenja

Ako nije moguc povracaj imovine preduzeca, korisnik ce biti obeštecen udelom jednake vrednosti u slicnom preduzecu, novcanom naknadom ili sigurnim hartijama od vrednosti, a u skladu sa clanom 7. ovog zakona. Osnov za obeštecenje je procena vrednosti preduzeca i udela pojedinih vlasnika i države.
Procena, izdavanje, amortizacija i isplata po hartijama od vrednosti vrši se u skladu sa ovim zakonom.


[sadrzaj]

 5) Samostalni fondovi i udruženja
 


Član 43.
Povraćaj imovine

Osnivaci samostalnih fondova i udruženja odnosno njihovi naslednici imaju pravo na povracaj imovine fondova i udruženja i to:
(1) obnavljanjem rada fondova i udruženja, ako se za to izjasni više od 50% osnivaca, racunato po visini udela, odnosno u skladu sa inicijalnim pravilima fonda ili udruženja, odnosno više od 66% procenata korisnika, ako po ovim pravilima zahtev za povracaj istakne manje od 50% osnivaca;
(2) vracanjem udela u imovini fonda ili udruženja, uz gašenje fonda ili udruženja.

Član 44.
Povraćaj nepokretnosti
i drugih imovinskih prava

Samostalnom fondu ili udruženju nepokretnosti se vracaju u skladu sa pravilima po kojima se stanovi, poslovne prostorije, gradevinsko ili poljoprivredno zemljište vraca ranijim vlasnicima - fizickim licima, a druga imovinska prava u skladu sa pravilima o vra}anju tih prava.

Član 45.
Prestanak fonda ili udruženja

Ako istovremeno sa povracajem dolazi do gašenja samostalnog fonda ili udruženja, medusobna prava i obaveze osnivaca se ureduju po pravilima o deobi zajednice imovine, ako pravilima o osnivanju fonda ili udruženja nije uredeno drugacije.
Ako po pravilima o prestanku fonda ili udruženja imovina prelazi na neko trece lice, to lice može pokrenuti postupak za povracaj imovine u skladu sa ovim Zakonom, ako to ne ucine osnivaci.


[sadrzaj]

 6) Povracaj štednih uloga
 


Član 46.
Pravo na povraćaj

Pravo na povracaj štednih uloga imaju njihovi vlasnici odnosno naslednici vlasnika:
(1) ukoliko je imovina banke ili druge finansijske organizacije (štedne zadruge, zajednice osiguranja) prešla u državnu ili društvenu svojinu, a nezavisno od denacionalizacije imovine fonda, trgovinskog društva ili udruženja, ukoliko osnivaci društva, fonda ili udruženja ne zatraže denacionalizaciju;
(2) isticanjem zahteva za podelom imovine trgovinskog društva, fonda ili udruženja izmedu osnivaca, uz prioritetno namirenje vlasnika štednog uloga;
(3) potraživanjem u odnosu na imovinu društva, fonda ili udruženja koje odluci da nastavi rad.

Član 47.
Vrednost

Vrednost uloga koji se vraca u skladu sa clanom 45. ovog zakona utvrduje se tako što se procentualno izrazi udeo uloga u vrednosti imovine finansijske ili druge organizacije u momentu oduzimanja imovine, pa se potraživanje vlasnika uloga u tom procentu izrazi u odnosu na utvrdenu vrednost imovine koja je predmet vracanja organizaciji.

[sadrzaj]


[home][početak]
 

Jevrema Grujica 4,11000 Beograd,Yugoslavia
tel.+381-11-668514, fax +381-11-660752 email liga@liganews.org