|
|
Sadržaj:
|
|
|
Inicijativa i kampanja za donošenje:
2.Uredba o privremenom obustavljanu prometa
nepokretnosti koje su prešle u državnu i društvenu svojinu oduzimanjem
po osnovu konfiskacije, sekvestracije, nacionalizacije, agrarne
reforme i eksproprijacije bez naknade [HTML]
[PDF]
|
3. Zakon o vracanju neopravdano oduzete imovine
i obeštecenju
Osnovna načela [HTML]
[PDF]
|
1. Pristup efikasnom
rešavanju vracanja bespravno oduzete imovine - osnovni koncept
| Predmet
i cilj |
|
Svrha ovog projekta je efikasno rešavanje problema vracanja i nadoknade
nepokretne imovine koja se u ovom trenutku ne može jednostavno vratiti
u fizickom obliku. Ovo se prvenstveno odnosi na porušene objekte
i one nepokretnosti (stanove) koji se u ovom momentu nalaze u posedu
fizickih lica koja su stekla odredena prava zakonskim putem te se
ista moraju razrešiti na teret države.
Ovim projektom mogao bi biti rešen i problem vlasnickih stanova
opterecenih stanarskim pravom.
U Srbiji je Zakonom o nacionalizaciji iz 1958. godine oduzeto 70.000
stanova, od cega je 35.000 odmah izuzeto iz nacionalizacije, vraceno
vlasnicima i optereceno stanarskim pravom. 35.000 je ostalo nacionalizovano,
što je najmasovnije oduzimanje što se tice stambenog prostora. Sudbina
i jedne i druge kategorije stanova bila je slicna. Po unutrašnjosti
zemlje takve zgrade su masovno rušene tako da je njihov koncentrat
u Beogradu. Kada su u pitanju stanovi u privatnom vlasništvu koji
su optereceni stanarskim pravom po zvanicnoj statistici iz 1994.
godine njihov broj je bio 8.800 od cega je 6.600 bilo u Beogradu,
a ostalo u drugim mestima Srbije (2.200). Po nekim skorijim procenama
broj takvih stanova u Beogradu nije veci od 3.000. Razlog ovom smanjenju
je dalje rušenje takvih objekata, ali i prodaja neuseljivih stanova
koje su potom novi vlasnici raseljavali. Od nacionalizovanih stanova
znatan broj je pripadao zadužbinama i legatima te nije mogao biti
predmet prodaje, a ako je kojim slucajem bio prodat to je cinjeno
kršenjem zakona. S toga se procenjuje da oduzetih prodatih stanova
u Srbiji ima oko 12.000. Iz svega recenog sledi da je potreba za
izgradnjom stambenog prostora 12.000 + 3.000 = 15.000 stanova prosecne
velicine 70 m2.
[početak]
|
|
Realizacija
|
|
Za potrebe realizacije ovog projekta potrebno je formirati poseban
fond kojim bi upravljao Upravni odbor sacinjen od predstavnika Države
i originalnih vlasnika oduzete imovine udruženih u Ligu za zaštitu
privatne svojine i ljudskih prava, oformljen na paritetnoj osnovi.
Vlasnici gradevinskog zemljišta i nepokretnosti koje su urbanistickim
planom predvidene za rušenje (a prethodno vracene u naturalnom obliku)
udruženi u LIGU i po svojoj sopstvenoj volji, uneli bi u fond svoje
nepokretnosti kao osnov za dobijanje hipotekarnih kredita od stranih
banaka.
[početak]
|
|
Efekti
|
|
Na ponudenim lokacijama (prvenstveno najatraktivnijim) gradilo bi
se po uslovima predvidenim urbanistickim planom. Za svaki izgradeni
m2 stambenog ili poslovnog prostora potrebno je oko 1000 DEM (ukljucujuci
i placanje komunalnih usluga), a tržišna vrednost izgradenog stambenog
prostora je 2.500 - 3.000 DEM, dok je poslovni prostor 6.000 DEM
i više po 1 m2 (cene nepokretnosti u Beogradu). Dakle, za 1.000
DEM kroz izgradnju bi se stvorila vrednost u proseku od 4.500 DEM.
Ukoliko se prednost dâ poslovnom prostoru profit bi bio veci.
U zavisnosti od vrednosti zemljišta i eventualnih porušenih objekata
i velicine novoizgradenog zdanja, vlasnik istih bi u nadoknadu dobio
izgraden prostor na svojoj lokaciji po unapred potpisanom ugovoru
(10 - 30% od novoizgradenog objekta), 20% bi bilo ponudeno na prodaju
u cilju vracanja kredita ili obnove ciklusa gradnje, tako da bi
50 - 70% ostalo za rešavanje pitanja povracaja oduzete imovine.
Ukoliko bi ovaj projekat obuhvatio i raseljavanje stanara koji imaju
stanarska prava u privatnim stanovima, stanari bi morali da participiraju
u ceni stana ako žele da postanu vlasnici novoizgradenih stanova,
a njihovo ucešce u ceni stana bilo bi umanjeno za vrednost stanarskog
prava koja poseduju. Njihova participacija bi uvecala finansijsku
vrednost fonda.
Na ovaj nacin - pokretanjem gradevinske operative stvorili bi se
uslovi za multiplikovanje privredne aktivnosti i porast zaposlenosti
u zemlji.
Projekat nudi izuzetno kvalitetnu kompenzaciju za spornu imovinu
oko koje bi se lako dogovorili originalni vlasnici i otkupci stanova.
Pri svemu treba voditi racuna da su od originalnih vlasnika oduzimana
celokupna imanja sa zemljištem, a da su otkupci stanova otkupljivali
samo stambeni prostor te je vrednost kojom bi njih trebalo obeštetiti
znatno manja.
[početak]
|
|
Glavna napomena
|
|
Preduslov za realizaciju ovog projekta je zabrana prometa imovine
oduzetog porekla do donošenja Zakona o vracanju nepravedno oduzete
imovine i obeštecenju da bi se
1) kolicina imovine za obeštecenje svela na minimum, i
2) stvorio dovoljan fond privatnih nepokretnosti na osnovu kojih
bi se uzimali hipotekarni krediti za izgradnju.
U smislu tacke 1) iz prethodnog stava, kroz Zakon o ekstra profitu
Država bi od obaveznika placanja mogla povratiti nepokretnu imovinu
koju su isti stekli putem privilegovanih položaja (uzurpirali) i
koja kao takva podleže reviziji vlasništva. Vracanjem u državni
posed takva imovina postaje oslobodena za fizicki povracaj (lokali,
poslovni prostor i sl.). Na kraju, ali ne i po važnosti, podsecamo
da je glavni preduslov za uspešno rešenje procesa restitucije precizna
evidencija imovine koja mora biti predmet posebnog zakona.
[početak]
|
2. Uredba o
privremenom obustavljanu prometa nepokretnosti koje su prešle u državnu
i društvenu svojinu oduzimanjem po osnovu konfiskacije, sekvestracije,
nacionalizacije, agrarne reforme i eksproprijacije bez naknade
| |
|
Član 1.
|
|
Zabranjuje se promet nepokretnosti koje su vlasnicima oduzete od
strane države, a u korist opštenarodne,državne i društvene svojine,primenom
propisa o konfiskaciji, sekvestraciji, nacionalizaciji, agrarnoj
reformi i eksproprijaciji bez naknade.
Zabranom prometa nepokretnosti u smislu stava 1. ovog clana smatra
se otudjenje, zakup, hipotekarno opterecenje, zaloga, poklon ili
bilo koja druga pravna radnja, teretni ili besteretni pravni posao
sa ovom imovinom.
|
|
Član 2.
|
|
Zabrana iz člana 1. ove uredbe odnosi se na:
1) organe Republike Srbije, i organe autonomne pokrajine i lokalne
samouprave za nepokretnosti u državnoj svojini nad kojima imaju
pravo upravljanja, korišcenja i raspolaganja;
2) pravna lica (društvena preduzeca, javna preduzeca, akcionarska
društva, državna i privatna preduzeca i sva druga pravna lica koja
su kao takva registrovana u privrednom sudu) za nepokretnosti u
društvenoj i državnoj svojini nad kojima imaju pravo upravljanja,
korišcenja i raspolaganja;
3) fizicka lica za nepokretnosti koje su stekli po osnovu prava
trajnog korišcenja, stanarskog prava ili zakupa na neodredjeno vreme.
|
|
Član 3.
|
|
Zabrana prometa nepokretnosti važi do dana stupanja na snagu zakona
o povracaju imovine i obeštecenju vlasnika oduzete imovine.
|
|
Član 4.
|
Ova uredba stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom
glasniku Republike Srbije".
|
|
[početak]
|
3.
Zakon o vraćanju neopravdano oduzete imovine i obeštecenju - osnovna načela
Glava I
|
Osnovne odredbe
|
|
|
Ovim zakonom ureduju
se uslovi, nacin i postupak vracanja neopravdano oduzete imovine
koja je prešla u opštenarodnu, državnu, društvenu ili zadružnu svojinu
(u daljem tekstu: državna svojina) oduzimanjem prava svojine od
ranijjeg vlasnika, fizickog ili pravnog lica, sekvestracijom, konfiskacijom,
nacionalizacijom i eksproprijacijom bez naknade, na osnovu pojedinacnog
akta nadležnog organa, primenom nekog od propisa navedenih u clanu
2. ovog zakona ili nekog drugog propisa, kao i uslovi, nacin i postupak
ostvarivanja prava na obeštecenje u slucajevima kada restitucija
nije moguca.
Odredbe ovog zakona primenice se i na sticanje prava svojine, odnosno
obeštecenje za imovinu koja je prešla u državnu svojinu:
- na osnovu pravnohg posla prilikom cijeg zakljucenja nije postojala
slobodna volja vlasnika za odricanje ili ustupanje;
- oduzimanjem bez pravnog osnova i
- oduzimanjem uz naknadu koja ne prelazi 1/2 vrednosti imovine (oštecenje
preko polovine).
Član 2.
Propisi na osnovu kojih je imovinsko pravo neopravdano prešlo
u opštenarodnu, državnu, društvenu odnosno zadružnu svojinu
Ovaj zakon
ce se primeniti u slucajevima kada je imovina prešla u državnu svojinu
na osnovu sledecih propisa:
(1) Odluka AVNOJ-a o prelazu u državnu svojinu neprijateljske imovine,
o državnoj upravi nad imovinom neprisutnih lica i sekvestru nad
imovinom koju su okupatorske vlasti prisilno otudile (Službeni list
DFJ, br. 26/45),
(2) Odluka NKOJ o privremenoj zabrani vracanja kolonista u njihova
ranija mesta življenja (Slu`beni list DFJ, br. 26/45),
(3) Odluka o ustanovi suda za sudenje zlocina i prestupa protiv
srpske nacionalne casti (Službeni grasnik Srbije broj 1/45),
(4) Odluka o sudu za sušenje zlocina i prestupa protiv srpske nacionalne
casti (Službeni glasnik Srbije, br. 3/45),
(5) Zakon o suzbijanju nedopuštene špekulacije i privredne sabotaže
(Službeni list DFJ, br. 26/45),
(6) Zakon o zabrani izazivanja nedopuštene nacionalne, verske, rasne
(plemenske) mržnje i razdora (Službeni list DFJ, br. 36/45),
(7) Zakon o zaštiti i upravljanju narodnom imovinom (Službeni list
DFJ, br. 39/45),
(8) Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji (Službeni glasnik Srbije,
br. 39/45 i 4/46),
(9) Zakon o konfiskaciji imovine i izvršenju konfiskacije (Službeni
list DFJ, br. 40/45 i 70/45),
(10) Zakon o potvrdi i izmenama i dopunama zakona o konfiskaciji
imovine i izvršenju konfiskacije (Službeni list FNRJ, br. 61/46)
(11) Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji (Službeni list DFJ,
br. 64/45, Službeni list FNRJ, br. 24/46, 101/47, 105/48, 21/56,
55/57, 10/65),
(12) Zakon o postupanju sa imovinom koju su vlasnici morali napustiti
u toku okupacice i imovinom koja im je oduzeta od strane okupatora
i njihovih pomagaca (Službeni list DFJ, br. 36/45),
(13) Zakon o potvrdi i izmenama i dopunama zakona o postupanju sa
imovinom koju su vlasnici morali napustiti u toku okupacije i imovinom
koja im je oduzeta od strane okupatora i njihovih pomagaca (Službeni
list FNRJ, br. 64/46, 105/46, 88/47 i 99/48),
(14) Zakon o oduzimanju državljanstva oficirima i podoficirima bivše
jugoslovenske vojske koji nece da se vrate u otadžbinu i pripadnicima
formacija koje su služile okupatoru i odbegle u inostranstvo (Službeni
list DFJ, br. 66/45, Službeni list FNRJ, br. 86/46),
(15) Zakon o krivicnim delima protiv naroda i države (Službeni list
DFJ, br. 66/45, Službeni list FNRJ, br. 86/46),
(16) Zakon o suzbijanju nedopuštene trgovine, špekulacije i privredne
sabotaže (Službeni list FNRJ, br. 56/46, 74/46),
(17) Zakon o prelasku u državnu svojinu neprijateljske imovine i
o sekvestraciji nad imovinom odsutnih lica (Službeni list FNRJ,
br. 63/46, 74/46),
(18) Zakon o zaštiti opštenarodne imovine i imovine pod upravom
države (Službeni list FNRJ, br. 86/46),
(19) Zakon o reviziji dodeljivanja zemlje kolonistima i agrarnim
interesentima u AKMO (Službeni list FNRJ, br. 89/46),
(20) Zakon o nacionalizaciji privatnih privrednih preduzeca (Službeni
list FNRJ, br.98/46, 35/48),
(21) Uredba o arondaciji zemljišta poljoprivrednih dobara (Službeni
list FNRJ, br. 99/46),
(22) Zakon o ustupanju napušteog zemljišta kolonista u AKMO (Službeni
list NRS, br. 9/47),
(23) Osnovni zakon o eksproprijaciji (Službeni list FNRJ, br. 28/47),
ako korisnici prava na povracaj ili obeštecenje nisu kao naknadu
dobili drugu nepokretnost,
(24) Krivici zakonik (Službeni list FNRJ, br. 14/53), izuzev glave
XII,
(25) Uredba o imovinskim odnosima i reorganizaciji seljacke radne
zadruge (Službeni list FNRJ, br. 14/53),
(26) Zakon o poljoprivrednom zemljišnom fondu opštenarodne imovine
i o dodeljivanju zemlje poljoprivrednim organizacijama (Službeni
list FNRJ, br. 22/53),
(27) Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i gradevinskog zemljišta
(Službeni list FNRJ, br. 52/58),
(28) Osnovni zakon o iskorišcavanju poljoprivrednog zemljišta (Službeni
list FNRJ, br. 43/59, 53/62, Službeni list SFRJ, br. 10/65, 25/65,
12/67, 14/70),
(29) Osnovni zakon o postupanju sa eksproprisanim i konfiskovanim
šumskim posedima (Službeni list FNRJ, br. 61/46),
(30) Zakon o oduzimanju ratne dobiti stecene za vreme neprijateljske
okupacije (Službeni list DFJ, br. 36/45),
(31) Zakon o potvrdi i izmenama i dopunama zakona o oduzimanju ratne
dobiti stecene za vreme neprijateljske okupacije (Službeni list
FNRJ, br. 52/46),
(32) Zakon o državljanstvu (Službeni list DFJ, br. 64/45 i Dlužbeni
list FNRJ, br. 105/48),
(33) Zakon o agrarnoj reformi i unutrašnjoj kolonizaciji (Službeni
glasnik NRS, br. 5/48, 1/49 i 34/56),
(34) Zakon o likvidaciji agrarne reforme vršene do 6. aprila 1941.
godine na velikim posedima u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini (Službeni
glasnik NRS, br. 9/47 i 58/54).
[sadrzaj]
|
|
Korisnik i obveznik
prava na povraćaj ili obeštecenje
|
|
|
Član 3.
Korisnik prava na povraćaj oduzetog ili obeštećenje
Kad je predmet oduzimanja bila imovina fizickog lica, korisnik
prava na povracaj ili obeštecenje (u daljem tekstu: korisnik) je fizicko
lice, vlasnik imovine u momentu oduzimanja, koji isounjava ovim zakonom
propisane uslove.
Ako fizicko lice iz stava 1. ovog clana nije u životu u momentu stupanja
na snagu ovog zakona, pravo na povracaj ili obeštecenje prelazi na
naslednike.
Naslednikom prava na povracaj ili obeštecenje smatra se lice koje
je ostavinskim rešenjem oglašeno za naslednika lica koje bi po ovom
zakonu imalo pravo na povracaj ili obeštecenje, odnosno naslednici
ovog lica po pravu predstavljanja.
Ukoliko fizicko lice iz stava 1. ovog clana nije u životu u momentu
stupanja na snagu ovog zakona, a ne postoji ostavinsko rešenje kojim
je utvrdeno ko su njegovi naslednici, zato što ostavinski postupak
nije voden ili je obustavljen ili iz nekog drugog razloga, svako od
lcica koja po Zakonu o nasledivanju mogu biti pozvana na nasledivanje
ima pravo da traži pokretanje postupka povracaja ili obeštecenja u
skladu sa ovim zakonom.
U slucaju da se kao korisnik prava na povracaj ili obeštecenje pojavljuje
lice koje nasleduje po testamentu, pravo na povracaj ili obeštecenje
imace legatar u skladu sa legatom, a testamentalni naslednik do visine
udela odredenog testamentom.
U slucaju da je predmet oduzimanja bila imovina pravnog lica, korisnici
prava na povracaj ili obeštecenje su fizicka lica - njihovi osnivaci,
ili fizicka lica - osnivaci pravnih lica koja su osnivaci pravnih
lica cija je imovina oduzeta odnosno njihovi naslednici.
Fizicka lica iz prethodnog stava su: udelnicari kod društava sa ogranicenom
ili neogranicenom solidarnom odgovornošcu, akcionari kod akcionarskih
društava, ortaci kod ortackih društava, komplementari kod komanditnih
društava, osnivaci nezavisnih fondova i udruženja. Svako od navedenih
lica odnosno njegov naslednik ima pravo na povracaj odnosno obeštecenje
proporcionalno velicini svog udela, broju akcija ili ulogu u fondu
ili udruženju na dan prelaska imovine pravnog lica u opštenarodnu,
državnu, društvenu ili zadružnu svojinu.
Korisnik prava na povracaj ili obeštecenje može biti i verska organizacija
ili zajednica. Verska organizacija ili zajednica ostvaruje pravo na
povracaj na isti nacin kao i fizicko lice.
Imovina zadužbina i drugih nekomercijalnih pravnih lica koja je po
bilo kom osnovu prešla u opštenarodnu, državnu, društvenu ili zajednicku
svojinu na osnovu ovog zakona dobija status predviden osnivackim aktom
i statutom.
Član 4.
Obveznici prava na povraćaj ili obeštećenje
Obveznik povracaja
ili obeštecenje je Savezna Republika Jugoslavija, ako je do neopravdanog
oduzimanja imovine došlo na osnovu saveznog propisa ili nezakonitim
aktom saveznog organa, a Republika Srbija ili Republika Crna Gora,
ako je oduzimanje izvršeno na osnovu republickog propisa ili radnjom
republickog organa.
Obveznik povracaja ce biti Federacija ili Republika, ako je oduzeta
stvar ili pravo u njenoj svojini, bez obzira ko je i po kom osnovu
izvršio oduzimanje a ispunjeni su uslovi za povracaj ili obeštecenje
po ovom ili nekom drugom zakonu.
Kada je predmet vracanja stvar koja je u svojini nekog fizickog
ili pravnog lica, obavezu na povracaj, u skladu sa zakonom, ima
to lice.
Fizicko ili pravno lice koje vraca stvar u skladu sa prethodnim
stavom ima pravo na naknadu njene vrednosti od lica odredjenog stavom
1 ovog clana, ako je pravo na tu stvar steklo punovažnim teretnim
pravnim osnovom, nasledivanjem od lica koje je stvar steklo punovaž`nim
teretnim pravnim osnovom ili na osnovu propisa o agrarnoj reformi.
Alternativa za clan 4:
Obveznik prava na povracaj ili obeštecenje za oduzetu imovinu je:
- Republika Srbija i SR Jugoslavija za imovinu u državnoj svojini
na kojoj imaju pravo upravljanja, korišcenja i raspolaganja državni
organi;
- Organi autonomne pokrajine i lokalne samouprave za imovinu u državnoj
svojini na kojoj imaju pravo upravljanja, korišcenja i raspolaganja;
- Pravna lica (društvena preduzeca, javna preduzeca, akcionarska
društva, državna i privatna preduzeca i sva druga pravna lica koja
su kao takva registrovana u privrednom sudu) za imovinu u društvenoj
i državnoj svojini na kojoj imaju pravo upravljanja, korišcenja
i raspolaganja;
- Republika Srbija za nepokretnosti (stambene zgrade, stanovi, poslovni
prostor) koje su prešle u svojinu fizickih lica putem otkupa;
- Republika Srbija za nepokretnosti (stanovi) koje koriste fizicka
lica kao zakupci na neodredeno vreme u smislu Zakona o stanovanju;
- Republika Srbija za obradivo poljoprivredno zemljište, šume i
šumsko zemljište koje je prešlo u svojinu fizickih lica na osnovu
propisa o agrarnoj reformi i kolonizaciji.
Član
5.
Predmet povraćaja odnosno obeštećenja
Predmet prava na
povracaj odnosno obeštecenje mogu biti:
(1) stvar, nepokretna ili pokretna, osim stvari koje su posebnim
zakonom predvidjene kao stvari koje se ne vracaju;
(2) imovinske celine, u slucajevima da je oduzeta imovina ili udeo
u imovini (konfiskacija imovine, oduzimanje naslednog dela i sl.);
(3) imovina pravnih lica.
Alternativa za stav
1. clana 5:
Na osnovu ovog zakona priznaje se pravo na povracaj ili obeštecenje
za sledecu imovinu:
(1) stambene zgrade, stanovi i poslovne prostorije;
(2) gradevinsko zemljište;
(3) poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljište;
(4) preduzeca;
(5) pokretne stvari
Predmet povracaja ili obeštecenja mogu biti i imovinska prava koja
su u momentu oduzimanja postojala na oduzetoj stvari ili imovinskoj
celini u korist lica koja nisu vlasnici, ako imalac nije dobio pravicnu
naknadu i ako se to ne protivi prirodi tog prava.
Član 6.
Obim povraćaja ili obeštećenja
Pravo na povracaj
ili obeštecenje ostvaruje se prema faktickom i pravnom stanju u
kome je stvar ili imovinska celina bila u momentu pravosnažnosti
pojedinacnog akta kojim je oduzimanje odredeno, odnosno u momentu
oduzimanja državine ako je do njega došlo bez donošenja pojedinacnog
upravnog ili sudskog akta, a u visini tržišne vrednosti u momentu
pravosnažnosti rešenja o povracaju ili obeštecenju.
[sadrzaj]
|
Glava II
|
Prava korisnika
povracaja ili obeštecenja
|
|
Član 7.
Povraćaj i obeštećenje
Korisnik ima pravo na povracaj
oduzete imovine u naturalnom obliku (naturalna restitucija).
Kad naturalna restitucija nije moguca iz faktickih ili pravnih
razloga (uništenje stvari, promena namene, ili bi takav povracaj
bio skopcan sa znatnijom štetom ili troškovima koji prevazilaze
vrednost objekta vracanja, korisnik ima pravo:
(1) na imovinu iste vrste i približnih osobina i vrednosti, uz
dopunu naknade u novcu ili drugim vrednositma ili placanje razlike
u vrednostima, ako se vrednost oduzete i vracene imovine ne podudaraju;
(2) na novcanu naknadu u visini tržišne vrednosti imovine u momentu
pravosnažnosti rešenja o povracaju ili obeštecenju, a prema stanju
te imovine u vrene oduzimanja;
(3) naknadu u obliku udela u društvu ili akcijama preduzeca;
(4) naknadu u obliku obveznica ili drugih kvalitetnih hartija
od vrednosti, za ciju naplativost garantuje država.
U svakom pojedinacnom slucaju povracaja ili obeštecenja mora se
poštovati redosled navedenih nacina povracaja ili obeštecenja,
osim ako je posebnim zakonom drugacije odredeno.
Član 8.
Visina i nacin obeštecenja
Visina i nacin isplate novcanog
obeštecenja ili obeštecenja u obliku hartija od vrednosti utvrduje
se u visini tržišne vrednosti oduzete imovine na dan pravosnažnosti
rešenja o obeštecenju ili isplate, a prema stanju te imovine u
vreme oduzimanja.
Korisnik i obveznik isplate obeštecenja mogu visinu i nacin isplate
urediti sporazumom. Ovaj sporazum, zakljucen u pismenom obliku,
ima snagu sudskog poravnanja.
Ako se obeštecenje daje u obliku hartija od vrednosti, za naplativost
glavnice i kamate, u visini opšteg porasta cena na malo, garantuje
država.
Član 9.
Obeštećenje u obveznicama
Obveznice kojima se vrši obeštecenje
korisnika denacionalizacije u slucaju kada nije moguce neposredno
vracanje stvari i imovinskih celina izdaje obveznik vracanja i
glase na iznos u DEM, a isplacuju se u dinarima po zvanicnom kursu,
osim ukoliko je zvanicni kurs niži od tržišnog kursa za više od
10%, kada se isplacuje prema tržišnom kursu.
Isplata se vrši iz opštih budžetskih sredstava.
Obveznice se amortizuju u jednakim polugodišnjim iznosima, zajedno
sa pripadajucom kamatom.
Član 10.
Procena vrednosti
Procenu vrednosti stvari ili
imovinske celine vrše ovlašceni procenjivaci u skladu sa metodologijom
koju propiše Agencija za procenu imovine.
[sadrzaj]
|
Glava III
|
Postupak povraćaja
ili obeštecenja
|
|
|
Član 11.
Organi postupka
U postupku povracaja i obeštecenja
ucestvuju:
(1) komisije za sprovodenja postupka povracaja ili obeštecenja;
(2) redovni sudovi;
(3) Agencija za procenu imovine.
Državni organi i organizacije dužni su da organima iz stava 1. ovog
clana dostave sve tražene podatke i dokumenta, bez naknade.
Član 12.
Prvostepena komisija za sprovodenje
postupka povracaja ili obeštecenja obrazuje se za svaku opštinu
na teritoriji Republike i sastoji se od predsednika i cetiri clana
koji imaju zamenike.
Za predsednika komisije imenuje se sudija, a za clanove komisije
geodetski strucnjak, predstavnik udružanja bivših vlasnika i dva
predstavnika skupštine opštine.
Strucme i administrativne poslove za portrebe prvostepene komisije
obavlja organ uprave nadležan za imovinsko-pravne poslove.
Drugostepena komisija za sprovodenje postupka povracaja ili obeštecenja
je Republicka komisija koja se sastoji od tri clana i tri zamenika
koji se imenuju iz reda sudija.
Clanove i zamenike prvostepene i drugostepene komisije imenuje Vlada
na predlog resornog ministarstva.
Član 13.
Pokretanje i tok postupka
Strankama u postupku smatraju
se korisnik, odnosno njegov naslednik i obveznik povracaja ili obeštecenja.
Postupak se pokrece na zahtev korisnika koji se podnosi prvostepenoj
komisiji prema mestu gde se nalazi imovina koja je predmet postupka.
Zahtev iz stava 1. ovog clana može se podneti u roku od 5 (pet)
godina od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Zahtev iz stava 1. ovog clana sadrži:
- podatke o podnosiocu zahteva;
- podatke o imovini koja je predmet povracaja ili obeštecenja i
- pravni osnov oduzimanja imovine.
Uz zahtev se prilaže:
- za korisnika - izvod iz maticne knjige rodenih;
- za naslednike - izvod iz maticne knjige umrlih ili rešenje o proglašenju
nestalog lica umrlim (za korisnika), dokaz o srodstvu sa korisnikom
(izvod iz maticne knjige rodenih), pravosnažno rešenje o nasledivanju
ili testament, ukolikio postoje;
- izvod oz zemljišnih i drugih javnih knjiga za nepokretnosti koje
su predmet povracaja ili obeštecenja;
- pojedinacni akt na osnovu kojeg je izvršeno oduzimanje (sudska
presuda, rešenje nadležnog organa ili drugi odgovarajuci akt);
- druge isprave i dokazi kojima se dokazuje osnovanost zahteva,
ako tekvi postoje.
Ukoliko podnosilac zahteva ne raspolaže dokumentacijom iz stava
4. ovog clana, komisija je dužna da dokumentaciju pribavi po službenoj
dužnosti.
Član 14.
Postupak se sprovodi po odredbama
Zakona o opštem upravnom postupku (Službeni list SRJ, br. 33/97).
Po sprovedenom postupku prvostepena komisija donosi rešenje o povracaju
ili obeštecenju, ako su ispunjeni uslovi propisani ovim yakonom.
Rešenje iz stava 2. ovog clana sadrži:
- podatke o korisniku, odnosno njegovom nasledniku kome se utvrduje
pravo na povracaj ili obeštecenje;
- podatke o imovini koja je predmet povracaja ili obeštecenja;
- nacin, rokove i obveznike povracaja kod naturalne restitucije;
- visinu obeštecenja, obveznike obeštecenja i nacin i rokove u kojima
ce se obeštecenje sprovesti.
Prvostepena komisija odbija zahtev ako nade da nisu ispunjeni zakonom
propisani uslovi za povracaj ili obeštecenje.
Ako više lica podnese zahtev za povracaj ili obeštecenje povodom
iste imovine, komisija ce ih uputiti na parnicu.
Član 15.
Protiv rešenja prvostepene komisije
pravo žalbe imaju podnosilac zahteva, obveznik povracaja ili obeštecenja
i republicki javni pravobranilac, ako nade da je recenjem povreden
zakon u korist fizickog ili pravnog lica, a na štetu javnog interesa.
Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostavljanja rešenja,
prvostepenoj komisiji.
Ako nade da je podnete žalba dopuštene, blagovremena i izjavljena
od ovlašcenog lica, prvostepena komisija žalbu sa spisima predmeta
dostavlja drugostepenoj komisiji.
Član 16.
Protiv rešenja drugostepene komisije
kojim se žalba u celini ili delimicno odbija može se povesti upravni
spor, u skladu sa Zakonom o upravnim sporovima (Službeni list SRJ,
br. 46/96).
Član 17.
Prvostepena komisija je dužna
da rešenje dostavi svim zainteresovanim licima i zemljišnoknjižnom
sudu u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti rešenja.
Zamljišnoknjižni sud provodi promenu u zemljišnim knjigama po službenoj
dužnosti.
Član 18.
Za sve podneske i sve rednje
koje se vode po ovom zakonu ne placaju se troškovi postupka.
Član 19.
Agenciji za procenu imovine poveravaju
se poslovi u vezi procene imovine i strucna i organizaciona pomoc
u postupku povracaja ili obeštecenja.
Agenciju obrazuje Vlada Republike Srbije.
Organizacija i nacin rada Agencije ureduje se posebnim propisom.
[sadrzaj]
|
Glava IV
|
1) Stambene zgrade,
stanovi i poslovne prostorije
|
|
|
Član 20.
Predmet povraćaja ili obeštećenja
Predmet povracaja ili obeštecenja
su:
(1) stambene zgrade i stanovi koji su pod uslovima predvidenim ovim
zakonom iz privatne prešli u državnu svojinu;
(2) poslovne prostorije, pod uslovima iz tacke (1), ukoliko nisu
bili u imovini trgovackih društava, samostalnih fondova ili udruženja.
Član 21.
Korisnik ima pravo na povracaj
stambene zgrade, stana ili poslovne prostorije koji se u momentu
stupanja na snagu ovog zakona nalaze u državnoj svojini.
Kad naturalna restitucija nije moguca usled uništenja zgrade, stana
ili poslovne prostorije, promene namene nepokretnosti ili bi povracaj
bio skopcan sa znatnom štetom ili troškovima koji prevazilaze vrednost
imovine koja se vraca, korisnik ima pravo na obeštecenje u obliku
stambene zgrade, stana ili poslovne prostorije istih ili slicnih
osobina kao i oduzete.
Na zahtev korisnika, ili kada davanje druge zgrade, stana ili poslovnog
prostora nije moguce u razumnom roku, obeštecenje se daje u novcu.
Visina novcanog obeštecenja odreduje se prema tržišnoj vrednosti
zgrade, stana ili poslovnih prostorija na dan pravosnažnosti rešenja
o obeštecenju. Iznos obeštecenja se umanjuje za vrednost kapitalnih
ulaganja u zgradu, stan ili poslovni prostor ucinjenih od momenta
oduzimanja do donošenja rešenja o obeštecenju, a uvecava, ako je
tržišna vrednost umanjena usled propadanja zgrade koje je rezultat
nedovoljnog održavanja.
Dužnik obeštecenja je Država, shodno Osnovnom zakonu o vracanju
neopravdano oduzete imovine i obeštecenju.
Član 22.
Prava društvenog pravnog lica vlasnika zgrade,
stana ili poslovnog prostora
Društveno pravno lice, obveznik
povracaja stambene zgrade, stana ili poslovnog prostora, koje je
pravo korišcenja steklo punovažnim teretnim pravnim poslom, ima
pravo na naknadu štete, u visini revalorizovane placene cene.
Revalorizacija se vrši primenom indeksa povecanja cena na malo.
Obveznik naknade štete je država.
Član 23.
Prava drugih korisnika
Lice koje na stambenoj zgradi
ili stanu ima pravo zakupa stana u državnoj svojini proisteklo iz
ranijeg stanarskog prava, ima pravo da mu se pod istim uslovima
dodeli u zakup drugi odgovarajuci stan, ako se sa korisnikom ne
sporazume o daljem korišcenju stana.
Obveznik iz stava 1. ovog clana je Država.
Član 24.
Stambena zgrada, stan ili poslovni prostor
u privatnoj svojini
Korisnik ima pravo da traži povracaj
stambene zgrade, stana ili poslovnog prostora, ako se u momentu stupanja
na snagu ovog Zakona nalaze u privatnoj svojini.
Ako je sadašnji vlasnik ili njegov pravni prethodnik stekao svojinu
punovažnim teretnim pravnim poslom, korisnik denacionalizacije ima
pravo na povracaj stvari, a sadašnji vlasnik ima pravo na obeštecenje
shodno stavu 2 do 5 clana 21 ovog Zakona.
[sadrzaj]
|
|
2) Gradevinsko
zemljište
|
|
Član 25.
Pod gradevinskim zemljištem,
usmislu ovog zakona, podrazumeva se zemljište na kome je u momentu
oduzimanja postojala zgrada, zemljište koje je u tom momentu bilo
predvideno za gradnju, kao i zemljište koje je oduzeto kao poljoprivredno
ili šumsko, a na kome je kasnije izgraden gradevinski objekt ili
je predvideno za gradnju.
Član 26.
Povracaj gradevinskog zemljiša
Gradevinsko zemljište se vraca korisniku, osim u sledecim slucajevima:
(1) ako se radi o putevima, ulicama, parkovima ili infrastrukturnim
objektima u svojini javnih komunalnih preduzeca,
(2) ako zemljište koriste organi državne urpave;
(3) ako zemljište koriste državna (javna) preduzeca;
(4) ako se radi o zemljištu koje služi za korišcenje zdravstvenih,
kulturnih ili prosvetnih objekata;
(5) ako se radi o zemljištu na kome se nalaze istorijski ili kulturni
spomenici.
Član 27.
Obeštećenje
Za gradevinsko zemljište koje
nije predmet povracaja iz razloga navedenih u prethodom clanu,
korisnik ima pravo na obeštecenje u visini tržišše vrednosti zemljišta
na dan donošenja rešenja o obeštecenju.
Dužnik obeštecenja je Država.
Član 28.
Neizgradjeno zemljište
Gradevinsko zemljište se, po
pravosnažnosti rešenja o povracaju, vraca u svojinu i državinu
korisniku ako na njemu nema objekata u svojini drugog pravnog
ili fizickog lica.
Ako je na zemljištu izgraden objekt za cije je redovno korišcenje
dovoljan deo gradevinske parcele, ostatak se vraca u svojinu i
državinu korisnika, ako ovaj za to ima interes.
Član 29.
Zemljište na kome postoji
objekt drugog vlasnika
Ako se na zemljištu koje nije
izuzeto od vracanja u svojinu nalazi objekt drugog pravnog ili
fizickog lica, zemljšte se vraca u svojinu korisnika, a vlasnik
objekta ima pravo da zemljište koristi kao zakupac, a zakupninu
(rentu) odreduju sporazumno vlasnik zemljišta i zakupac.
Ako se sporazum ne postigne, ugovor o zakupu zamenjuje odluka
Arbitražnog veca, koje imenuje Skupština Republike, u sastavu:
jedan predstavnik Ministarstva zaduženog za urbanizam, jedan sudija
Vrhovnog suda i jedan predstavnik udruženja ranijih vlasnika.
Zakup iz prethodog stava traje dok traje objekt, a najduže 99
godina od momenta njegove izgradnje. Ako pored glavnog, postoje
i pomocni objekti, rok se racuna od izgradnje glavnog objekta.
Ako na jednom zemljištu postoji više glavnih objekata, ono se
deli na odgovarajuci broj parcela, a zakup svake traje najduže
99 godina od izgradnje objekta na toj parceli.
Arbitražno vece visinu zakupnine odreduje po prihodu od gradevinskog
zemljišta koji se od takvog zemljišta može ostvariti na slobodnom
tržištu.
Zakupnina pripada vlasniku zemljišta.
Visina zakupnine može biti promenjena, na zahtev svake od stranaka,
u skladu sa promenjenim okolnostima, u istom postupku u kome je
odredena.
Odluke Arbitražnog veca imaju snagu pravosnažnih upravnih odluka
i protiv njih nije dozvoljeno voditi upravni spor, izuzev podizanja
zahteva za vanredno preispitivanje sudske odluke i predloga za
ponavljanje postupka koji se mogu uložiti u upravnom sporu.
Član 30.
Umanjenje rente
Vlasnik objekta ima pravo da
od zakupnine (rente) oduzme iznos, revalorizovan indeksom cena
na malo, koji je uložio u uredenje i opremanje gradevinskog zemljišta.
Član 31.
Privremene mere
Korisnik, na ciji zahtev nadležna
Komisija pokrene postupak za vracanje ili obeštecenje, ima pravo
da zahteva donošenje privremenih mera u skladu sa Zakonom o izvršnom
postupku, do okoncanja postupka povracaja ili obeštecenja.
Član 32.
Pravo preče gradnje
Korisnik, koji pokrene postupak za vracanje neizgradenog zemljišta,
ima na tom zemljištu pravo prece gradnje.
[sadrzaj]
|
|
3) Poljoprivredno
i šumsko zemljište
|
|
Član 33.
Predmet vraćanja ili obeštećenja
Predmet vracanja je poljoprivredno
ili šumsko zemljište koje je u opštenarodnu, državnu, društvenu
ili zadružnu svojinu prešlo po nekom od osnova navedenom u ovom
zakonu, a koje se u trenutku stupanja na snagu ovog zakona nalaze
u istom režimu.
Ako je zemljište nakon oduzimanja pretvoreno u gradevinsko, na
njegov povracaj ili obeštecenje primenice se odredbe ovog zakona
koje se odnose na gradevinsko zemljište.
Ako je zemljište u trenutku oduzimanja bilo u svojini pravnih
lica primenice se odredbe ovog zakona o imovini preduzeca, samostalnih
fondova i udruženja.
Član 34.
Oblik povraćaja ili obeštećenja
Korisnik ima pravo na povracaj
zemljišta koje se u trenutku donošenja ovog zakona nalazi u državnoj
svojini.
Korisnik ima pravo na povracaj zemljišta koje se u trenutku donošenja
ovog Zakona nalazi u privatnoj svojini, izuzev ako je u privatnu
svojinu prešlo na osnovu pravila o agrarnoj reformi.
Član 35.
Prava sadašnjeg vlasnika
Ako se zemljište koje je predmet
povracaja nalazi u privatnoj svojini vlasnik ima pravo na naknadu
u obliku drugog zemljišta približnih kvaliteta, a ako to nije
moguce u novcu, po tržišnoj vrednosti zemljišta na dan donošenja
rešenja o povracaju.
Član 36.
Obeštećenje
Ako se ne vrši povracaj zemljišta,
korisnik naknade ima pravo na obeštecenje. Oblik obeštecenja utvrduje
se po redosledu predvidenom u clanu 7. ovog zakona.
Novcana naknada za poljoprivredno zemljište utvrduje se po tržišnoj
vrednosti zemljišta na dan donošenja rešenja o obeštecenju.
Novcana naknada šumskog zemljišta utvrduje se po stanju u kome
je to zemljište bilo na dan donošenja ovog Zakona, a po cenama
na dan donošenja rešenja o obeštecenju.
Ako je šumsko zemlište od oduzimanja do stupanja na snagu ovog
Zakona secom ili na drugi nacin bitno obezvredeno, novcana naknada
se utvrduje prema stanju u kome je bilo u trenutku oduzimanja.
Član 37.
Povracaj poljopirvrednog zemljišta
koje je u momentu pokretanja postupka povracaja pod letinom, izvršice
se po pribiranju letine.
Ako je šumsko zemljšte nakon oduzimanja pretvoreno u poljoprivredno,
vratice se u sadašnjem stanju.
Isto ce se postupiti ako je poljoprivredno zemljište u meduvremenu
ulaganjem dobilo na vrednosti.
Ako je poljoprivredno zemljište nakon oduzimanja zaparloženo ili
devastirano na drugi nacin, lice koje je koristilo zemljište u momentu
donošenja rešenja o povracaju, ima obavezu naknade štete.
[sadrzaj]
|
|
4) Preduzeća
|
|
Član 38.
Povraćaj preduzeća
Preduzece odnosno imovina preduzeca,
koje je oduzeto, a bilo je u svojini fizickog lica, vraca se korisniku
u svojinu, osim u sledecim slucajevima:
(1) ako se tehnicki ne može
izdvojiti iz šireg privrednog ili infrastrukturnog kompleksa,
(2) ako bi kao posledica izdvajanja nastala znatna ekonomska šteta;
(3) ako je vrednost preduzeca porasla za najmanje 100% od momenta
nacionalizacije, obracunato po metodu stalnih cena, a kao posledica
državnih ili društvenih investicija.
Član 39.
Obeštećenje
Korisnik koji nema prava na
povracaj preduzeca, potražuje obeštecenje.
Obeštecenje se vrši uspostavljanjem
udela na kapitalu predmetnog preduzeca, a ako to nije moguce udela
jednake vrednosti u slicnom preduzecu, novcanoj naknadi ili sigurnim
hartijama od vrednosti, prema odredbama clana 7. ovog zakona.
Član 40.
Obeštecenje pored povraćaja
i delimični povraćaj
Ako je predmet povracaja preduzece
odnosno imovina preduzeca cija je vrednost bitno smanjena u odnosu
na vrednost u momentu oduzimanja, korisniku pripada naknada za
razliku u vrednosti.
Naknada iz stava 1. ovog clana vrši se udelom odgovarajuce vrednosti
u slicnom preduzecu, novcanom naknadom ili sigurnim hartijama
od vrednosti.
Ako je predmet vracanja preduzece odnosno imovina preduzeca cija
je vrednost bitno porasla u odnosu na vrednost u momentu oduzimanja
zbog kasnijih ulaganja, korisnik je dužan, po sopstvenom izboru,
da plati razliku u vrednosti ili da ustupi državi udeo u svojini
na preduzecu u vrednosti utvrdene razlike.
Placanje razlike iz stava 3. ovog clana korisnik može obaviti
u najviše 60 jednakih rata.
Član 41.
Povraćaj preduzeća u slučaju više korisnika
Ako je oduzeto preduzece bilo
u vlasništvu više pravnih ili fizickih lica, povracaj se vrši
uspostavljanjem udela fizickih lica - ranijih vlasnika ili osnivaca
pravnog lica koje je osnivac oduzetog preduzeca, na postojecem
državnom ili društvenom preduzecu, koje je bilo predmet oduzimanja
ili je njegov pravni sledbenik, a u skladu sa clanovima 38. i
39. ovog zakona.
Velicina udela svakog korisnika odgovara njegovom ucešcu u trenutku
oduzimanja.
Član 42.
Način i visina obeštećenja
Ako nije moguc povracaj imovine
preduzeca, korisnik ce biti obeštecen udelom jednake vrednosti u
slicnom preduzecu, novcanom naknadom ili sigurnim hartijama od vrednosti,
a u skladu sa clanom 7. ovog zakona. Osnov za obeštecenje je procena
vrednosti preduzeca i udela pojedinih vlasnika i države.
Procena, izdavanje, amortizacija i isplata po hartijama od vrednosti
vrši se u skladu sa ovim zakonom.
[sadrzaj]
|
|
5) Samostalni
fondovi i udruženja
|
|
Član 43.
Povraćaj imovine
Osnivaci samostalnih fondova
i udruženja odnosno njihovi naslednici imaju pravo na povracaj
imovine fondova i udruženja i to:
(1) obnavljanjem rada fondova i udruženja, ako se za to izjasni
više od 50% osnivaca, racunato po visini udela, odnosno u skladu
sa inicijalnim pravilima fonda ili udruženja, odnosno više od
66% procenata korisnika, ako po ovim pravilima zahtev za povracaj
istakne manje od 50% osnivaca;
(2) vracanjem udela u imovini fonda ili udruženja, uz gašenje
fonda ili udruženja.
Član 44.
Povraćaj nepokretnosti
i drugih imovinskih prava
Samostalnom fondu ili udruženju
nepokretnosti se vracaju u skladu sa pravilima po kojima se stanovi,
poslovne prostorije, gradevinsko ili poljoprivredno zemljište
vraca ranijim vlasnicima - fizickim licima, a druga imovinska
prava u skladu sa pravilima o vra}anju tih prava.
Član 45.
Prestanak fonda ili udruženja
Ako istovremeno sa povracajem
dolazi do gašenja samostalnog fonda ili udruženja, medusobna prava
i obaveze osnivaca se ureduju po pravilima o deobi zajednice imovine,
ako pravilima o osnivanju fonda ili udruženja nije uredeno drugacije.
Ako po pravilima o prestanku fonda ili udruženja imovina prelazi
na neko trece lice, to lice može pokrenuti postupak za povracaj
imovine u skladu sa ovim Zakonom, ako to ne ucine osnivaci.
[sadrzaj]
|
|
6) Povracaj štednih
uloga
|
|
Član 46.
Pravo na povraćaj
Pravo na povracaj štednih uloga
imaju njihovi vlasnici odnosno naslednici vlasnika:
(1) ukoliko je imovina banke ili druge finansijske organizacije
(štedne zadruge, zajednice osiguranja) prešla u državnu ili društvenu
svojinu, a nezavisno od denacionalizacije imovine fonda, trgovinskog
društva ili udruženja, ukoliko osnivaci društva, fonda ili udruženja
ne zatraže denacionalizaciju;
(2) isticanjem zahteva za podelom imovine trgovinskog društva,
fonda ili udruženja izmedu osnivaca, uz prioritetno namirenje
vlasnika štednog uloga;
(3) potraživanjem u odnosu na imovinu društva, fonda ili udruženja
koje odluci da nastavi rad.
Član 47.
Vrednost
Vrednost uloga koji se vraca u
skladu sa clanom 45. ovog zakona utvrduje se tako što se procentualno
izrazi udeo uloga u vrednosti imovine finansijske ili druge organizacije
u momentu oduzimanja imovine, pa se potraživanje vlasnika uloga
u tom procentu izrazi u odnosu na utvrdenu vrednost imovine koja
je predmet vracanja organizaciji.
|
[sadrzaj]
|